Film Lepota poroka i stereotip nudizma na Adi Bojani

Film Živka Nikolića „Lepota poroka“, snimljen je 1986. godine i smatra se komedijom (vrlo kritičkom, oporom, crnohumornom), koja pre svega suočava život u planinskom kršu Crne Gore sa životom u primorju. Sa podsmehom govori o surovosti života u crnogorskom kršu, patrijarhalnim pravilima i modelima ponašanja, ali i govori o odnosu prema ženama i stereotipima koji se vezuju za crnogorske patrijarharne porodice.

Glavne uloge igraju Mira Furlan, Ines Kotman, Mima Karadzić, Petar Božović, Mira Banjac i mnogi drugi. Mira Furlan je već tada slovila za jednu od najboljih glumica i apsolutnu seks simbol u bivšoj Jugoslaviji, a ovo joj je jedna od najboljih uloga ikada, za koju je dobila i Zlatnu arenu u Puli. U filmu „Lepota poroka“ ona igra Crnogorku iz sela Međeđe u kršu iznad Nikšića, seljanku koja sa svojim mužem (Mima Karadzić) ostavlja dete i ognjište i odlazi u primorje u potrazi za poslom i boljim životom.

Jaglika (Mira Furlan) dolazi u situaciju da mora prihvatiti posao u nudističkom turističkom naselju „Ada Bojana“. Ona postaje spremačica i doživljava ozbiljan kulturni šok kada po prvi put vidi naga tela muškarca i žena.

Međutim vrlo brzo shvata da u nudizmu zapravo nema ničeg sramotnog, a posebno joj je intrigantan jedan par iz inostranstva. Kao da je i nju obasjala svetlost njihove ljubavi. Ona uživa u njihovim zaljubljenim pogledima, razume njihove nežne poglede i poljupce, i konačno shvata da ljubav treba da bude vidljiva, uzvraćena i pažljiva. Vremenom je sve više privlači ovo dvoje stranaca i od jedne konzervativne gorštakinje postaje osvešćena žena, koja aktivno oseća golo telo i žudi za čulnošću, želi da oseća i vodi ljubav. Jaglika se oseća slobodno i to joj prija.

„Lepota poroka“ je od filma koji dovodi u pitanje patrijarhalne nazore i vaspitanje ljudi u izolovanim selima po crnogorskim brdima, ubrzo postao stereotip za nudizam i nudističke plaže. U ovom filmu je prvi put u jugoslovenskoj kinamatografiji prikazan grupni seks između dve žene i jednog muškarca, takozvana „trojka“.

Ovaj film govori o čoveku kao seksualnom biću. Biću koje oseća i kome je potrebna nežnost da bi se osećalo živim.

3 мишљења на „Film Lepota poroka i stereotip nudizma na Adi Bojani

  1. Umetnička obrada stvarnosti pripada estetskim parametrima i u tom registru je ga je potrebno i tumačiti. Jedan od najboljih jugoslovenskih filmova (bar u osamdesetim), ovaj film teško da može da bude (uprkos briljantnom scenariju i režiji, glumcima…) parametar za tumačenje i shvatanje nudizma jer je film samo film, stvarnost su plaže punih nagih ljudi, žena i dece…

  2. Kada film postane stvarnost

    Želja za odlaskom na plaže na kojima borave nagi muškarci i žene postojala je kod mene mnogo pre nego sam prvi put kročio na nudističko kupalište. Sećam se kao da je juče bilo večeri u jednom čačanskom stanu u kojem sam gledao premijeru igranog filma Lepota poroka. Ovo filmsko ostvarenje i dan danas izaziva kontroverzne komentare, a kako se viđeno prelamalo u duši jedanaestogodišnjaka i njegovih prijatelja možete samo da zamislite.
    Posle odgledanog filma pomislio sam da li su goli ljudi na ekranu isti oni koje sam sreo godinu dve ranije, na letovanju u Dalmaciji ? Zar su, sada, i glumice gole ? Videvši Miru Furlan i druge nosioce uloga potpuno obnažene pomislio sam kakav je to svet (i u njemu film) gde je ovako nešto moguće ?
    Desetak godina kasnije sve mi je postalo jasno. Scena iz filma Živka Nikolića lebdela mi je pred očima dok sam, na plaži Ratac sredinom devedesetih godina, posmatrao jednu crnokosu damu kako dopušta da joj lastiš sa kupaćeg kostima padne i… “Novosadska Jaglika” je tada počela svoj golišavi ples, a pratili smo je mi, njeni drugari sa studija, nesvesni da baš tada, postajemo nudisti nalik na junake Nikolićevog filmskog remek dela.
    I ranije, mnogo pre nego što smo, Tanja i ja, potpuno nagi stupili u razgovor, primetio sam da sam leti najzadovoljniji kada se tuširam u apartmanu po povratku sa plažâ. Pod tušem sam osećao ono što ću tek godinama kasnije iskusiti na nudističkim plažama: dodir golog tela i vode. Ipak, bilo je potrebno da prođe decenija i po od mog prvog susreta sa nudistima da bih se uverio u reči prijateljice Dušane da se tek u najneposrednijem kontaktu kože i vode oseća blagodet kupanja u moru ili reci.
    Da li te je strah ? – upitala me je Tanja tiho dok smo se približavali plaži. Drugar Nemanja i ja smo primetili da je, tokom puta za Ratac, ona skinula gaćice dok joj je letnja haljinica lepršala povremeno otkrivajući…
    Jeste, ali se ne bih vratio – odgovorio sam, kao da smo oboje replicirali dijaloge iz “filma o nudistima”.
    Da li sam danas postao nudista ? Da li sam i sam, poput junaka iz Lepote poroka, prekršio neke zavete, granice razgolićujući sebe do krajnjih granica ? Ponavljam: bio sam nag među hiljadama drugih žena, dece i muškaraca, a da u većem delu dana nisam osećao nelagodu… Šta je to, o čemu je reč ? – pitao sam istog dana nakon kupanja.
    Sve je u redu – rekla je na početku. Mnogi od nas se upravo tako osećaju… Mislila sam da sam mnoge izneverila, neke razljutila svojom željom da probam “zabranjeno voće”… ali, kako dani budu odmicali videćete i sami da “to” nije ništa strašno – zaključila je na kraju.
    “To” se odnosilo na činjenicu da smo i sutradan došli na isto mesto. Poneki osmeh i želja za kontaktom sa osobama koje do tada nisam poznavao ulilo mi je nadu da, i toga dana, mogu da izdržim odlaske do vode i kupanje u istoj. Tanja me je ohrabrivala da se odlepim od peškira i da zakoračim ka moru bez nečega što sam, do tada, smatrao glavnim rekvizitom za plažu.
    Zar je moguće da uživam u moru, a da sunčanje ne zahteva sušenje mokrog kostima na samom telu ?
    “Jaglika iz Novog Sada” je i za ovaj čin imala razumevanja…
    Vremenom ćeš biti sve opušteniji jer ćeš se uveriti da nošenje kupaćih nije neminovnost i da je obilazak radnji za traženje “odgovarajućeg modela” zapravo gubljenje vremena… – obrazlagala je “azbuku nudizma” dok sam ja bio sve sigurniji u sebe.
    Tih dana je pala još jedna nedoumica iskazana, pre dolaska na plažu, pitanjem: Kako i gde obavljati osnovne fiziološke datosti ? Pitanje je dobilo odgovor dolaskom do mora u koje je bilo važno stati i…
    Činilo mi se da, kao od šale, rešavam neka teška pitanja koja su me ophrvala od večeri kada nam je Tanja saopštila odluku da napušta tekstilnu plažu do samog dolaska do table FKK. Te noći nisam spavao misleći o daljem toku događaja, a posle nekoliko dana uranjao sam u vodu bez ičega na sebi.
    Kakva promena – pomislio sam. Postajem, polako ali sigurno jedan od junaka filma Živka Nikolića ne stideći se sopstvene nagosti i “lepote poroka”. Zahvaljujući hrabrosti koleginice sa studija, počeo sam da razumem sve one tanane niti koje nas sjedinjuju sa Prirodom…
    Da li sam, posle nekoliko dana boravka na plaži Ratac, “bio bliži” ulogama stranaca iz pomenutog filma ili turistima koji, ne znajući šta ih čeka na letovanju, polako ali sigurno skidaju nametnute okove ?
    Narednih dana sam se potpuno opustio dodajući loptu prijateljici u vodi učestvujući u razgovorima kao da, golotinja kojom smo bili okruženi, NE POSTOJI. Radio sam sve one stvari kao i tokom ranijih dolazaka na plaže, jer sam pomogao Tanji da namesti suncobran kada smo pristizali…. Ali, sve te činove preduzimao sam lakše nego ranije, baš zato što nisam nosio “vodeni pojas oko struka” koji sam, prvog sata po dolasku na Ratac, odložio u ranac.
    Danas mi se čini da nudisti širom sveta dele upravo taj jedinstveni osećaj: kupanje i sunčanje, razgovori, čitanje knjiga, loptanje… kao da nagost NE POSTOJI. Za razliku od tekstilnih kupača (u čijem tumačenju je nago telo “sramota”), mi gologuzisti učestvujemo u socijalnim aktivnostima gotovo zanemarujući što smo bez kostima! Tajna “uspešnog nudiste” (ako se tako može reći) je da, dolaskom na plaže ZABORAVI na sopstvenu nagost prepuštajući se različitim vidovima hedonizma.
    Meni se čini da su svi likovi iz najpoznatijeg filma Živka Nikolića sišli sa filmske trake na plaže koje godinama posećujem. Neminovni šok što odjednom vidimo na hiljade nagih turista transformiše se u niz slika gde novopridošli uvek kaže: Sada sam i ja jedan od vas… Dolaskom na plaže na kojima ranije niste bili na ispitu je Vaša savest i moralni kod, jer nije svejedno preći iz jednog stanja u drugi.
    Važno je imati, uz sebe, nekog iskusnijeg nudistu ili nudistkinju. Tanja M. “Jaglika iz Novog Sada”, sa početka ove priče, pomogla mi je da se na samoj plaži Ratac opustim.
    Zato ja danas mogu da upućujem nove nudiste u “lepote poroka” u stvarnosti nudističkih plaža.

  3. Po ko zna koji put pišem u ovom komentaru o filmu „Lepota poroka“. Fascinantne su uloge „stranih nudista“ i svakako „Jaglike“, a njihov filmski odnos podseća me, u velikoj meri, na takođe više puta opisivanu scenu sa plaže Ratac 1996. godine. Naime, tada sam se našao u ulozi „Jaglike“, po prvi put bez gaćica na plaži nakon četvrte godine života…

    Kao što je Gistav Flober rekao „Madam Bovari – to sam ja“ tako smo i svi mi nudisti – Jaglika. Prosto je neverovatno kako ličimo na nju, u maestralnom tumačenju Mire Furlan.

    Skidao sam se na Ratcu prisećajući se Jaglikinog virenja iz ševara gde su je tražili „strani nudisti“. Da li ću uspeti, da li ću postati „dobar nudista“ ? To „dobar“ se odnosilo na činjenicu da, tih trenutaka dok mi je tekstil klizio ka vrhu plavih papuča, nisam znao, nisam imao predstavu gde se i kako obavljaju fiziološke potrebe…

    Jaglika je iskoračila uz pomoć stranaca, a u mom slučaju Tanja je bila tu. Tanja kao „strani nudisti“, Nemanja i ja – „Jaglika“. Nastupio je potpuni paralelizam filma i stvarnosti: realnost je ličila na scene iz filma Živka Nikolića. Došli smo, zajedno, do obale mora. Tanja je bila strpljiva dok smo se obnaživali i dok smo u vodu uranjali. Jer, strpljenje je potrebno da se navikneš da ne „nameštaš“ kupaći kostim. Ponekad, zamahneš rukom ali ona ostaje u vazduhu kada shvatiš da nema na šta da se osloniš… „Držanje za vazduh“ kao u Šotrinom filmu… Nemaš drugi oslonac osim, u prvim danima, bele kože koja, vremenom, potamni. Ranije su, sve donedavno, između nogu osećao tekstil, a od danas više ne.
    „Jaglika“ nije ime samo, ono je sudbina…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *