Nudistički intervju: Aleksandar iz Novog Sada kaže da je kupanje bez kostima pravi i istinski užitak

U rubrici “Nudistički intervju” donosimo Vam nudistička iskustva naših čitalaca i njihova razmišljanja o nudizmu, prirodi i slobodi.

Kako je postao nudist, šta je za njega nudizam za i zašto u Srbiji nije pametno reći da ste nudista ispričao nam je naš verni čitalac i autor brojnih tekstova na ovom sajtu, Aleksandar iz Novog Sada.

Kako i kada ste postali nudista?

Prvi put sam na nudističku plažu otišao kao student, ali sam i pre tog događaja imao sklonosti prema nudizmu i naturizmu, o čemu se, u nizu tekstova mogu osvedočiti i čitaoci ovog sajta.

Recite nam nešto o sebi. Izaberite nesto što smatrate bitnim za ovu našu temu.

Putem štampe sam, kada god sam bio u prilici, čitao o nudistima u Jugoslaviji i Srbiji. Jednog davnog leta sam se, uz pomoć prijatelja, oslobodio i odlučio da isprobam kupanje bez kostima.

Gde živite?

Živim u Novom Sadu, u Vojvodini i Srbiji.

Koje je vaše omiljeno nudističko mesto i zašto?

Omiljeno mesto za upražnjavanje ovog divnog hobija je plaža Njivice kod Herceg Novog i novosadska plaža Kamenjar.

Kakav je stav javnosti prema nudizmu u vašoj zemlji?

Nudizam u Srbiji nije popularan i nije baš pametno reći da ste nudista (naturista). Odgovornost za takvo stanje (koje se vremenom popravlja) snose i nudisti koji se nedovoljno bore za svoje plaže i druge interese.

Šta nudizam predstavlja za vas?

To je prilika da se opustite bez potrebe da sebe i okolinu kojoj pripadate posmatrate kao modnu pistu, plivanje i sunčanje bez dokazivanja da ste badža, frajer, opuštena komunikacija sa nagim devojkama i momcima pored vas.

Da li ste nekad imali neke neprijatne situacije kao nudista?

Nisam. U nudističkom okruženju sam dobrodošao. Najteže je objasniti prijateljima koji nikada nisu kročili na nudističke plaže da je kupanje bez kostima pravi i istinski užitak.

Komentar za kraj, ako želite da još nešto poručite čitaocima sajta nudizam.com

Bez bojazni i strahova u nove nudističke izazove!

Ukoliko želite da podelite svoja nudistička iskustva i razmišljanja sa čitaocima sajta nudizam.com možete to učiniti koristeći ovaj upitnik.

3 мишљења на „Nudistički intervju: Aleksandar iz Novog Sada kaže da je kupanje bez kostima pravi i istinski užitak

  1. Za nas ne važi ona stereotipna formulacija „svaki početak je težak“. Naprotiv, lako je, kada te bez tvoje volje, skinu i budeš golišav do svoje treće ili četvrte godine. Od tada ti traže prigodan kupaći kostim: minijaturne gaćice za dečake i slične takve za devojčice, koje s godinama, stiču bikinije. Jer, roditelji su tu da ti kažu šta i kako, zašto ti da misliš…

    Oblačiš tekstilne, lateks predmete i to smatraš sasvim „normalnim“. Ideš u škole i pišeš, svakog septembra, oveštale tekstove o tome „kako sam proveo školski raspust ?“ a Radmila, drugarica iz klupe napiše: „Kupam se, godinama, gola…“

    Mislio sam da je to napisala radi retoričkog efekta koji je bitan prilikom književnog izražavanja. Ali, ne! Radmila je nudistinja, naturistkinja, na plaži bez ičega na sebi! To je moje prvo saznanje, prva osoba za koju sam pouzdano sa(znao) da prilikom dolaska na plaže skida sve sa sebe.

    Nakon toga, sam se, sve više i više, „otvarao“ prema nudistima i njihovim pričama. Postajali su mi sve simpatičniji i simpatičniji, jer se sve više njih „autovalo“, postadoše mi prisni, poverljivi. Od početne Radmiline priče iz pismenog zadatka, preko još nekih storija svojih poznanika i prijatelja o nudistima, do novosadske plaže Strand, kada sam se u vodi, razgolitio.

    Pitao sam se: „Zašto me baš TO privlači, zašto sam zainteresovan da isprobam nudizam ?“ Već tada sam, iz pomenutih priča, stekao utisak da su plaže „za nas“ udaljene i teško pristupačne, ali mi to nije prestavljalo problem.

    Jednostavno, želja je bila jača od svih prepreka i tokom letovanja u Njivicama 2012. godine, odbacio sam kupaće gaćice, a sličnu akciju sam izveo i na novosadskoj nudističkoj plaži Kamenjar mesec dana kasnije…

  2. Kostim vs. „Adamov kostim“

    Dilema JESTE postojala… Bilo je važno preseći, na vreme preseći taj Gordijev čvor… Bilo je važno priznati da prvi put na TOJ plaži nije bilo nimalo loše, a od tada shvatiš da više ništa nije isto…

    Nas dvojica smo pomislili da se šali kada je rekla da joj…“nije potreban“. Mislili smo da nas prijateljica zafrkava, da želi da nas prepadne… ali Tanjina iskrenost nas je „kupila“ za sva vremena.

    Nemanjina i moja drugarica se, rekla nam je i kada, opredelila za kostim… Nas dvojica smo ubrzo shvatili da je to kostim koji se ne menja u radnjama svake sezone, za koje ne postoje boje i veličine, a njega i nije moguće menjati…

    Taj „kostim“ je srastao s nama i prati nas od prvog plača do smrtnog trena. Taj „kostim“ nije predmet već čulo dodira, dodira sa prirodom, rekom i morem. Tanja je bila i prva devojka sa plaže koju sam video u „kostimu“ Prve žene, a naziv „Evin (Adamov) kostim“ koristimo da označimo nage osobe, osobe bez odela…

    Lako sam uskočio u „Adamov kostim“ jer je prirodniji, lepši i lakši nego kostim koji kupuju ostali kupači. Tanjino opredeljenje sledili smo ne samo nas dvojica koji smo s njom pošli nego i ostali turisti na tom delu obale. Obale je bila opredeljena za one u „Evinom i Adamovom kostimu“, a nas troje smo postali poput ostalih posetilaca nudističkog kupališta.

  3. Ne brinite ništa… – ponavljala je više puta. Gledajte me u oči, samo me u oči gledajte… – govorila nam je Tanja dok smo se „kozjim stazicama“ kretali, uspinjali ka kupalištu gde je, prethodne godine, Tanja već boravila…

    Na grdnim je mukama i onaj koji, svim silama nastoji da, početnicima u naturizmu, približi lepote kupanja i sunčanja bez kostima. Tanja je hrabra devojka koja je, svojim drugarima Nemanji i meni, priznala da joj se, prošlogodišnje iskustvo bez krpica, dopalo. Krenula sam, lani, u neizvesnost, ali sam, ubrzo, shvatila da bez kostima mogu, itekako mogu…- ispovedila nam se veče pred Nemanjino i moje prvo nudističko iskustvo.

    Da nije to uradila, da nam tako iskreno i toplo nije pripovedala, poput Šeherezade, svoju priču ni nas dvojica ne bismo postali naturisti. Da je, kojim slučajem, odlučila da ne otkriva svoj „golišavi slučaj“ bili bismo lišeni iskustva koje je, u ogromnoj meri, uticalo na mene. Pitali bismo se, gde je Tanja otišla, zalutala… a mi bismo bili „osuđeni“ na tekstilno kupalište: prebukirano, razgalamljeno, bez tišine…

    Sačekala nas je vrućina, vrebala nas je toplota. Želeo sam da se, što pre, bućnem u vodu. Tanju, već nagu, pogledao sam u oči i spustio šorc do gležnjeva naučivši prvo pravilo boravka na plažama. Bio je to pogled ka licu osobe s kojom razgovaraš. Tada sam pocrveneo ali se i ta žarka boja, vremenom, povukla…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *