Istorija javnog nudizma u San Francisku

Pre više od pet godina, gradonačelnim San Franciska zabranio je nudizam. Tada se u znak protesta nekoliko starijih nudista, stalnih posetilaca Džejn Vorner trga u Kastru prošetala tuda sa polnim organima obučenim samo u kratke čarape. Iako su konzervativci pozdravili zabranu nudizma, većina stanovnika je tu odluku posmatrala kao još jedan primer udaljavanja San Fransiska od njegovih nekonvencijalnih, liberalnih, boemskih i anti-autoritativnih vrednosti.

Ali, u kojoj meri su te vrednosti bile zaista utemeljene?

Odgovor na to pitanje zahteva barem kratak istorijat nudizma u oblasti koja se naziva Bay Area, odnosno Zalivska oblast San Franciska. Prvi propis protiv javnog nudizma u S. Fransisku donet je ’60-ih, kada je donešena zakonska odluka da je nepristojno ponašanje u javnosti nelegalno, ako je u svojoj prirodi seksualno. Ipak, ako se bez erekcije sunčate ili hodate okolo, kao što je bilo sa nudistima u Kastru, to ne spada u domen ovog propisa. Tako je krajem Leta ljubavi (Summer of Love) pre 50 godina grad doneo propis protiv nudizma u javnim parkovima jer su konzervativniji stanovnici odlučili da moraju da se nekako suprotstave hipicima koji su uredno upražnjavali golotinju ili seks u Golden Gate Parku.

Tomas J. Kahil, koji je od 1958 . do 1970. bio šef policije u San Fransisku jednom je taj događaj ovako opisao: „Nije bilo neobično videti devojku koja iz žbunja izlazi i diže ruke ispred vas gola golcijata. Čak sam jednom u parku video kako dvoje imaju seks baš tu ispred mene.”

Vinerov zakon iz 2012. nije u potpunosti zabranio nudizam. Na primer, odobrena su neka okupljanja i marševi, kao što su Folsom Street Fair i Bay to Breakers, a tradicionalno nudističke plaže i Nacionalna služba za parkove su odvojili krajnje severni deo Baker Beach-a kao dozvoljenu zonu za nudiste.

Neki nudisti aktivisti, kao što je, Gypsy Taub, jedna od omiljenih u ovom gradu, je zadnjih 5 godina izazivala i grad i ovaj zakon, tražeći dozvole za događaje kao što su Nudistička parada za godišnjicu Leta ljubavi u avgustu 2016. (možete videti u videu ispod) koju je ponovila i u maju prošle godine.

Ohrabreni time nudisti su se odvažili da tuže grad i na sudu dobili nadoknadu od 20,000 dolara koju su iskorstili da pokriju kazne koje su 2015. dobili zbog nudizma. Oni nastavljaju svoju borbu pravnim putem, tražeću da javni nudizam u San Francisktu bude zaštićem Prvim amandmanom, odnosno da se tretira kao sloboda izražavanja svojih uverenja.

Taub, koja uvek vodi svoju maloletnu decu sa sobom na marševe, poručuje sledeće: „Ljudi kažu da nudizam u javnosti na neki način povređuje našu decu. Moram reći da se ne slažem, jer bez toga da ikada vide golo telo, deca odrastaju u osobe ekstremno nesigurne u svoje telo, jer sve što imaju priliku da vide je komercijalizacija i pornografija.”

Izvor: https://sfist.com/2017/08/31/regarding_the_history_of_public_nud/

0 мишљења на „Istorija javnog nudizma u San Francisku

  1. Nista u ovom tekstu ne bi bilo cudno da Gipsy nije i sama Hipik ,i da ne snima pornice.
    U sustini kao da zeli da ozivi ono sto je u 60-70im ukinuto, e sad ne znam koliko se to podudara sa shvatanjem nudizma, a i uvek sam se pitao kakav je osecaj biti dete znajuci sta ti roditelj/i radi/e.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *