Kako to da se u nemačkoj izbornoj trci pominje nudizam?

Nostalgija za popularnim istočnonemačkim nudizmom naglašava jaku političku tradiciju.

Malo je zemalja u kojima lider jedne velike stranke sprovodi svoju kampanju na nudističkoj plaži. Međutim, nemački političar Gregor Gysi, predvodnik antikapitalistički orijentisane partije Die Linke, koja je treća po veličini u parlamentu, baš to je učinio kako bi izrazio nezadovoljstvo povodom pada popularnosti naturizma u njegovoj zemlji.

Time je opipao nategnutu granicu podeljenosti Nemačke na istok i zapad, a možda i osvojio par političkih poena.

Gysi je svoju političku karijeru započeo u istočnoj Nemačkoj, gde je 1980tih bio nešto poput disidenta u vladajućoj Socijalističkoj uniji (SED). U to vreme je „kultura slobode tela”, odnosno FKK, bila veoma rasprostranjena u komunističkoj istočnoj Nemačkoj. 1982. je bilo zvaničkih 40 nudističkih plaža u socijalističkoj Nemačkoj demokratskoj republici (DDR), a postojalo je i još mnogo više nezvaničnih nudističkih plaža.

Iako Nemačka nudistička organizacija broji oko 40 000 članova u oko 135 lokalnih društava, taj broj opada a nudističke plaže se zatvaraju. To je posebno vidljivo u Berlinu; samo u poslednjih pet godina neke od nudisičnih plaža oko jezera ovog grada su postale tekstilne.

U intervjuu na jednoj nudističkoj plaži (gde je nosio pantalone i majicu), Gysi je citirao jednog seksologa rekavši da su zapadnonemački muškarci, jer ne razumeju istočnoevropsku kulturu, pokvarili ugođaj za mnoge istočnoevropske žene, dolazivši na plaže sa svojim „erotičnim pogledima”. „Te žene”, objasnio je Gysi, „nisu želele da se pokazuju, već su samo želele da budu slobodne”. Takođe je pomenuo i investitore koji prilikom ulaganja u gradnju hotela više nisu želeli gole ljude na svojim plažama.

Generacijske promene olakšavaju nastanak „nostalgije”, iliti promociju istočnonemačkog načina mišljenja, a Gysi je odabrao dobar marketinški poduhvat.

FKK je postao popularan u Vajmarskoj Nemačkoj, a Nacisti su naturizam zabranili odmah po dolasku na vlast 1933, ali su uskoro i olabavili tu zabranu. Komunisti su ga ponovo zabranili 50-ih: jer su bili protivnici kako starih socijaldemokrata, tako i nacista, pa su pratili sovjetski konzervativni model. „Takozvane ‘unije nudista’ su bile nusprodukt dezintegracije imperializma u okviru kulture tela i sporta”, izjavila je državna sportska organizacija 1951.

„Kao izraz imperialističke dekadencije, ‘unije nudista’ ne mogu biti tolerisane.” Do 1954, kupanje bez kostima na baltičkim plažama uglavnom je bilo zabranjeno, čak iako to nije podrazumevalo pripadanje nijednoj ‘uniji’.

Međutim, zabrana je oslabila i zaista je to bio jedan od primera kako su u istočnoj Nemačkoj obični ljudi uspeli da donesu promenu. Josie McLellan sa Bristolskog univerziteta je 2007 napisao za novine: „Glavni razlog zašto je ova borba istrajala na tlu istočne Nemačke je taj što su građani ovu zabranu smatrali nečuvenom i odbili su da joj se povinuju.

Njihova taktika je bila ne samo da plivaju i da se sunčaju goli, već i da se konstantno namerno oglušuju o zabranu i da ismevaju pokušaje države da održavaju tu zabranu.”

To znači npr. da su nudisti često vezivali kravate oko vratova kako bi pokazali policiji da ipak imaju nešto na sebi, ili bi skandirali uvrede policiji koja bi im se približavala. Imali su ustanovljen sistem upozoravanja.

Dešavalo se i da ponekad patrole naiđu na grupe golih partijskih i vladinih zvaničnika.

A obični ljudi su takođe pritiskali lokalne vlasti peticijama u korist činjenice da golotinja nije pretnja socijalizmu, tako da su 1956 nudističke plaže zvanično otvorene. Iako je bilo nekih ad-hoc pokušaja tokom narednih godina da se opet zatvore, bilo je jasno da su nudisti i naturisti pobedili. U istočnoj Nemačkoj FKK je postala legitiman način izražavanja lične slobode.

izvor: https://www.bloomberg.com/view/articles/2017-08-11/why-nudity-is-a-german-election-issue

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *