Odrastajući počeo sam da razmišljam kako do slobode i uživanja u svakom otkucaju ljepote prirode. Onog iskosnog, neopterečenog i nadahnutog.

U razgovoru sa ljudima iz mog okruženja svi su se zgražavali od te pomisli. Lažno moralisanje, stid ili šta već, ali istomišljenika nisam nišao. Godine su prolazile, moje nastojanje se rasplamsavalo da ispunim želju i postanem čovjek – čovjek koji uživa u ljepoti bez opterećenja, u ljepoti iskrenog života bez krpa i krpica.

Desilo se i jedno službeno putovanje u Hrvatsku – Trogir. Lijepo je bilo, poslovno ali i životno: otišao sam na nudističku plažu. Bilo je to kod Primoštena, malo sam se raspitivao u nekadašnjoj Jugoslaviji, tu je bio i hotel za nudiste. Domaćini kažu „raj za golotinju”.

Spustio sam se od tog hotela koji je devastiran kao i mnogo štošta iz tog vremena. Uzanom stazicom dalje. Razgledam, svi su u kupaćim. „Tekstilcima” ih zovu. Krećući se stazicom, kako sam odmicao primjetio sam nekoliko slobodnih ljudi koji su se sunčali i kupali bez kupaćih. Bilo je i mlađih i starijih. Više ovih drugih, iskusniji su i znaju u čemu su čari čovjekovog odmora i relaksacije.

Odlučio sam da se spustim. U uvali je odisao mir sa svim kompozicijama mirisa borova, otvorenog mora i naravno, slobode.

Zapazio sam nekoliko pogleda na sebi i shvatio da je vrijeme da složim šorts i majicu u ruksak. Naravno, prvo je trebalo da ih skinem. Tako sam i uradio. Samac i stranac na plaži. Ipak sretan zbog ostvarenja sna.

Iako sam loš plivač pogled mi se zadržao na beskrajnoj pučini. Talasi su odzvanjali i nekako u mojoj samoći, bili su mi kao dobrodošlica.

Raširio sam peškir, konačno složio šorts i majicu i legao. Ubrzo mi je prostrujala misao da trebam da se zaštitim kremom za specifičan pigment moje kože, to je imperativ – da li bio nudista ili „tekstilac“.

Tako sam i uradio. Zaštitni faktor je bio na mojoj koži. Lijepo je bilo sunce, onako pojako, ali meni lijepo. Knjiga za čitanje našla se ispred mene i osvježavajući napitak od prirodne vode i limuna. Ugodno, onako sam leškarim. Imao sam osjećaj da sve što je lijepo je negdje u mojim mislima.

Ponavljam, loš sam plivač. Jednostavno rečeno, ulazio sam pomalo u vodu. Sva ljepota one specifične vode – more o more, bila je na mom tijelu. Svuda je nekako strujalo. Pomislio sam –šteta što ne znam da plivam, da se otisnem. Baš kao što je i šteta što nemam pojma o kampovanju. Nešto sam čitao, ali ni sa kim nisam razgovarao o toj ljepoti kampovanja u nudističkim kampovima za koje tvrde da je ljepota od života.

Malo pomalo, vrijeme je odmicalo u mislima, ali i na satu. Sunce je takođe odbrojavalo dnevni program za sve na planeti, pa i u dijelu svijeta gdje sam ja doživio svoj dugo priželjkivani san o slobodi. Nisam mnogo ni razgledao oko sebe. Pozdravio sam se sa nekoliko istomišljenika – nekima i dao cigaretu, odgovorio koliko ima sati. Bilo je i nekoliko uobičajenih pitanja i odgovora: „Danas baš toplo“, „Da toplo je“, ili „Lijep dan, samo malo više toplo“, „Da tako je, ali i neka, pa ljeto je, juli mjesec je“.

Minuti su se pretvorili u sate i tako vrijeme dnevnog uživanja prvog otkrovenja je odmicalo. Stiglo se do tačke kada je trebalo opet navući garderobu i krenuti. Polako istim puteljkom sam se kretao pun utisaka o slobodi koju sam doživio i nadahnuću koji mi je pružio dan u kojem sam svom tijelu i sebi dao onu slobodu koju svi zaslužuju.

Moja razmišljanja o nudizmu i čovjeku u prirodi su i dalje tu negdje prisutna i danas nemam istomišljenika sa kojim bih uživao u ljepotama prirode. Uspjevam da se i upoznajem putem web-a, da čitam i razgledam o nudizmu, naturizmu. Vidim na moru su, planini, kampovanju, u banji. Lijepo je ko može i ima istomišljenike da se otisne u ovaj čarobni svijet. Ali, eto i ovi moji redovi su ispovijed u kojoj sam otkrio život koji bi trebalo svaki čovjek da doživi.

[polldaddy poll=9719663]