O naturizmu i slobodi

Većina ljudi u ‘civiliziranim’ dijelovima svijeta je učena da je golo tijelo nešto čega se treba sramiti. Nešto skandalozno što treba pokrivati i što se gotovo isključivo veže uz seksualnost, koja je do relativno nedavno bila tabu tema (a do neke mjere je i danas). Pri tome su zanemarili da je naša naprirodnija ‘odjeća’ ona u kojoj smo rođeni, a tko je ikad vidio da je dijete rođeno u majici ili hlačama.

Da nam je namijenjeno da budemo goli, takvi bismo se i rodili. (Oscar Wilde)

No, kao i kod većine drugih stvari, čovjek se, globalno gledajući, svim silama nastoji odvojiti od prirode. Od svega onoga što mu čini dobro.

Ipak, i u ‘civiliziranom’ svijetu se mogu naći ljudi koji se nastoje natrag približiti prirodi, odbacujući odjeću kada god mogu. Neki su pritom svjesni dobrobiti koje manjak odjeće donosi (o čemu će biti riječi kasnije), dok neki to rade ‘samo’ zbog osjećaja slobode. A upravo je ta sloboda ona dobrobit koju prvu primijetimo, i na sebi i na drugima. Bilo da se radi o osobi koja ju tek otkriva ili o osobi koja ju nikad nije ni zaboravila. Bilo da se radi o fizičkom osjećaju, tj. lakoći tijela, ili lakoći i oslobođenju uma.

Kad se govori o lakoći uma, ljudi obično prvo pomisle na djecu. Na one koje društvene norme još nisu iskvarile.

Koji nemaju osjećaj srama ako vide golo tijelo i hvataju prvu priliku da se i sami oslobode iz odjeće. S vremenom se, pak, većina njih navikne na to da je ‘sramotno’ pokazivati kožu, da se (polu)golo tijelo uvijek veže uz seksualnost, da je dojenje, prirodan način hranjenja novog života, nešto što se ne smije raditi u javnosti ili se treba pokrivati. Da je nešto toliko nevino nastalo ‘sramotnim’ činom i da se jednako ‘sramotnim’ činom othranjuje i drži na životu. Nauče se rugati ili sažalijevati druge na temelju njihovih tijela i toga što pokazuju npr. noge koje ‘nisu za kratke hlače’, pri čemu ne govorimo o tijelima kao pokazateljima zdravog ili nezdravog života, nego o predrasudama koje su nastale isključivo na temelju izgleda. O predrasudama koje su nastale kako bi se oni koji ih prakticiraju (prividno) osjećali bolje jer oni sami nisu zadovoljni sobom.

Nauče gledati i kritizirati druge, umjesto da prvo pogledaju sebe.

Nauče i da je ženska bradavica sramotnija od muške, samo zato što, pored hranjenja, ima i funkciju potpomaganja ‘održavanja’ vrste.

Zanemarujući da svaki dio tijela može biti seksualiziran u oku određenog promatrača, a isto tako da ne mora biti niti jedan. Sve zato što društvo nastoji ‘odgojiti‘ svoje pripadnike (tj. one koji se takvima smatraju) na način da sve što se može vezati uz seks, kao i sam seks, smatraju grijehom, time stvarajući tabu, što samo potiče dodatno seksualiziranje i stigmatiziranje istih stvari. Jer ‘zabranjeno voće je najslađe’. No, kao što je jedan fotograf rekao:

Nagost je činjenica, a bludnost, da tako kažem, je stanje uma. (Paul Outerbridge)

Te predrasude nestaju oslobađanjem od odjeće, oslobađanjem uma i tijela. Povezivanjem s prirodom. Ne samo predrasude prema tuđim tijelima, nego i predrasude prema vlastitom. Mnogo je ispovijesti ljudi koji su ih se upravo tako riješili. Ljudi koji su se osjećali loše u svojim tijelima, te su imali nisko samopouzdanje i u drugim područjima života.

Jer ono što se često dogodi kao posljedica body-shaming-a je da se osjećaj manje vrijednosti prenese iz sfere fizičkog izgleda u neke druge sfere života, bilo društvene, ljubavne, poslovne, kreativne ili druge.

A ono što se doživi kroz naturizam je sasvim suprotno od toga. Čovjek se nađe bez ikakve ‘zaštite’ pred drugim, jednako ‘nezaštićenim’ ljudima. I ne čuje smijanje ili ruganje, grđenje. Ne vidi osuđujuće poglede.

Okružen je ljudima koji uživaju u danu, u suncu i povjetarcu, u razgovoru s prijateljima. Ljudima koji u prolazu s osmijehom pozdrave poznanike jednako gole kao i oni sami. Kao da ni ne znaju da se u svoj svojoj prirodi nalaze pred njima.

Kao da su zaboravili da je odjeća nešto što se obavezno nosi u društvu. Kada bi spustili zastor i dali vanjskim promatračima da samo čuju glasove, ne bi ni znali da se radi o naturističkoj plaži ili naturističkom kampu. O naturističkom društvu. Mislili bi da se radi o nekom ‘najobičnijem’ druženju. No takvo druženje vjerojatno i je običnije od ‘običnog’, upravo zato što je prirodno.

Upravo to i nastoje pokazati mnogi naturisti. Ne samo druženjem na plažama i u kampovima, nego rekreacijom i radnjom svakodnevnih aktivnosti u istom duhu. Bicikliranjem, planinarenjem, okopavanjem vrta, …

I ono što ljudi zaborave u takvom okruženju su negativni komentari.

Zaborave tuđe neodobravanje i počinju shvaćati da je jedino bitno odobravanje ono vlastito. Osjećaju se sretnije jer počnu shvaćati da njihova sreća ne proizlazi iz tuđih riječi, nego iz vlastite unutrašnjosti. I tada se osjećaju lakše, slobodnije. Kao da napokon mogu disati punim plućima.

Isto će potvrditi i oni koji su odgajani da se ne srame onoga što je prirodno, niti da to osuđuju. Oni od nas kojima je želja za slobodom uvijek nadjačavala tuđe glasove i poglede. Oni koji nisu podlegli nesigurnostima vođenim tuđim riječima.

Ostale dobrobiti naturizma

No, oslobođenje uma nije jedina pozitivna stvar kod naturizma. Osjećaj slobode dolazi i kad se naše tijelo osjeća zdravije, a jednostavna stvar poput odbacivanja odjeće ima učinka i ovdje.

Ljeti se mnogi teško nose s vrućinom dok putuju na posao koji obično zahtijeva da se nose duge hlače, a ponekad i dugi rukavi. Kratka odjeća donekle to olakšava, no i dalje se ne otklanja glavni problem. Kad nam je vruće, znojimo se kako bi se snizila temperatura tijela. No odjeća upija taj znoj i sprječava hlađenje tijela. To je, pored nedovoljnog unošenja tekućine, glavni razlog padanja u nesvijest po tramvajima i drugdje.

Pored toga, skidanje odjeće znači i da veću površinu kože izlažemo suncu, što pak potiče proizvodnju vitamina D koji je važan za zdravlje kosti, jača imunitet, te smanjuje rast stanica raka.

Bosonogo vježbanje i hodanje po prirodnim terenima, pak, jača ligamente i mišiće nožnog zgloba i stopala pružajući podlogu koja je manje stabilna i često mekša od betona i drugih ‘urbanih’ podloga. S obzirom da tada pažljivije, tj. pravilnije, hodamo i manje udaramo petama o tvrdu podlogu, to direktno utječe i na zdravlje koljena, rad ostalih mišića u tijelu radi držanja ravnoteže, te na pravilnije držanje.

Uz to, sve više istraživanja pokazuje da hodajući bosi po zemlji upijamo slobodne elektrone koji djeluju kao antioksidansi, neutralizirajući slobodne radikale. Time se smanjuju stres i upalni procesi, olakšava se san, smanjuju se šanse podlijeganja kardiovaskularnim bolestima, …

Već je opće poznato da odjeća, osobito ona uska ili sintetička, negativno utječe na zdravlje spolnih organa.

Nedostatak strujanja zraka i povećanje vlage pogoduju razvoju bakterija, a kod muške populacije se smanjuje plodnost zbog povećanja temperature tijela i pritiska na spolne organe.

Tokom spavanja, odjeća opet povećava temperaturu tijela, a kako bi zaspali, potrebno je smanjenje iste (zato nam i je hladnije kad nam se počne spavati). Osim toga, parovi koji spavaju goli su obično sretniji od onih koji spavaju u pidžamama. Ne samo zbog većeg osjećaja bliskosti, nego i zbog povećanog oslobađanja oksitocina, ‘hormona sreće’. Bilo kakav kontakt kože dvoje ljudi, čak i sa životinjama, oslobađa oksitocin, bili oni bliski ili ne, a važnost toga počinje od samog rođenja. Ljudi koji na taj način povećavaju razinu oksitocina, pogotovo oni koji su to redovito iskusili u ranom djetinjstvu, kroz život manje doživljavaju stres, bolje spavaju, mentalno su stabilniji i sigurniji, manje su osjetljivi na bol i manje podliježu bolestima.

Zaključak

U nekim dijelovima svijeta, naturizam postaje sve popularniji i sve je više društveno prihvaćen. Područja u kojima je zakonski dozvoljeno odbaciti odjeću sve su veća. No, dokle god tu postoje regulacije, točnije, dokle god se naturizam ne gleda kao nešto prirodno i zdravo, još ima puno mjesta za poboljšanje. Naročito na našem području gdje se čini da popularnost naturizma pada među lokalnim stanovništvom.

Naturističke kampove i plaže mahom pune strani turisti, a među lokalnim stanovništvom izrazito nedostaje mlađih generacija koje bi mogle značajno doprinijeti njegovom populariziranju. Djelomični krivac toga može biti i nedovoljno reklamiranje postojećih opcija. Naturističke plaže često nisu dovoljno jasno označene, rezultirajući najezdom ‘obučenih’ kupača. Postojanje kampova je, pak, relativno nepoznato, stranice koje nastoje promovirati naturizam bez ciljeva zarade su rijetke (@GetNakedCroatia, Nudizam.com), a udruge naturista se (naizgled) slabo reklamiraju među mlađim generacijama (Društvo naturista Hrvatske, Naturistička organizacija Srbije, Zveza društev naturistov Slovenije). No, upravo bi prihvaćanje naturizma drugdje i slijevanje stranih naturista moglo dovesti do njegove popularizacije među lokalcima.

Na kraju, možda nema riječi koje bi bolje zaključile ovaj članak od citata koji sažima njegovu glavnu crtu – slobodu:

Ona crnokosa djevojka mu je išla u susret preko polja. Pokretima slivenima u jedan, strgnula je svoju odjeću i prezirno je bacila u stranu.

Tijelo joj je bilo bijelo i glatko, ali nije budilo nikakvu želju u njemu, štoviše, jedva ga je i pogledao. Što ga je obuzelo u tom trenutku je bilo divljenje prema pokretu kojim je odbacila odjeću u stranu. Gracioznošću i bezbrižnošću, taj pokret kao da je rušio cijelu jednu [opresivnu] kulturu, cijeli jedan sustav misli. (George Orwell, 1984)

Izvor: https://www.instagram.com/getnakedcroatia/

3 thoughts on “O naturizmu i slobodi

  1. Dobar text.Razlog zbog cega naturizam nije bas toliko popularan pogotovo na ovim prostorima JE ,na neki nacin vera.
    Ali tu bih dodao i standard.U nasem slucaju ova dva nekako prate jedno drugo.
    U staroj Jugi , barem koliko ja znam, i nije bila neka sramota biti nudista niti se toliko krilo,tj imali smo filmove u kojima se spominju itd.
    Pak sa druge strane, ne treba lagati, naturisti su uglavnom imucniji ljudi , koji mogu da priuste putovanja i odlazak na prava mesta za to. Takodje nekako , kada su ljudi imucniji , aka glumci, manekeni, sportisti umetnici,itd , oni su svakako vec sami po sebi slobodniji i nemaju taj problem.
    Na ovim nasim prostorima se em desio rat, vera-crkva je pojacala svoje pozicije, standard je jako opao ,tako da nit ljudi mogu da putuju toliko a i smatraju nemoralnim naturizam iako npr nemaju problem da gledaju pornice itd ,apsurdno zar ne?
    Takodje je npr na mestima gde je prilicno siromastvno , pa da ne kazemo naturizam ali golotinja sama po sebi i nije nista narocito, verovatno pre svega zbog samog nacina zivota, uslova(odeca pare) ,klime, nedostatka medija pa ljudi i nepoistovecuju golotinju sa sexom ,iako realno se to ne moze bas skroz distancirati..da nije tako ,u pornicima bi svi bili obuceni.
    Dakle tu treba povuci neku paralelu ,a da ..da ne kazemo i to , da danas mozes okinuti fotku i da dokazes nekom eee video sam te golog na plazi!! Nekada davno to nisi mogao ,tj mogao si ali ne tako da svi za 1sec saznaju za to , jer nisi imao ni internet ni mobilni, pa verovatno neko ko bi i hteo , nece jer zna da postoji sansa da ga/je otkuca..

    U svakom slucaju je interesantno da u HRV ,na nude plazama verovatno ima najmanje Hrvata ,a tu im je na par metara od kuca,videli su golace 10000 puta, i deca su im ih videla , a verovatno im ne pada na pamet da i sami budu upravo zbog gore navedenih razloga.

    Like

  2. Tekst potencira da mnoge aktivnosti možemo raditi goli i sjajno skreće pažnju na ono što čitaoci ovog i sličnih sajtova odavno znaju. Mislim na činjenicu da “povezivanje” nudizma i seksa stvara niz predrasuda tako da nudističke plaže, ni krive ni dužne, prati loš glas.

    Istinskim i iskrenim nudistima ovaj utisak može da zasmeta jer jedan divan i koristan hobi biva izjednačavan sa socijalnom patologijom poput kriminala.

    Ono što je izuzetno važno da iskusniji nudisti pruže podršku i pomoć onim kupačima koji izraze želju i nameru da dođu na plaže. Bitno je da se prostori za fkk populaciju adekvatno obeleže i obezbede (tablama, putokazima) i da se osobe koje su tu osećaju komforno i bezbedno.

    Mislim, takođe, da je vrlo moguće promovisati “nudistički identitet” – svest za nago kupanje i sunčanje nije sramota već prilika da čovek sebe i porodicu, tokom boravka na plaži, šumi… približi Prirodi.

    Liked by 1 person

    1. Aleksandra ko zna, mozda to sa tablama moze biti kontraproduktivno zbog provokatora,kilnaca koji ce jedva docekati da gledaju gole ljude uzivo itd itd.
      Iskreno meni kao nenudisti nekako najlogicnije ,bezbednije ,mirnije deluju ti kampovi ,tj mesta koja su organizovana, iako razumem sta hoces da kazes, da to bude nesto normalno , da niko ne obraca paznju tj da ne postoji razlika tj da se o tome uopste i ne prica kao o nekoj temi dal je neko go ili nije.
      Ali ipak mislim da takvo vreme nece jos dugo doci ,to je kao sto svingeri ili poligamisti zele da to bude mejnstrim, bez obzira dal se to nekom svidja ili ne, ne verujem da ce ikad biti mejnstrim.

      Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.